Odgovorno upravljanje poljoprivrednim zemljištem

  • Ivica Kelam
Keywords: Nitratna direktiva, komisija EU-a, dobra poljoprivredna praksa, okoliš, nitrat, bioetika

Abstract

Tlo je prirodni resurs koji se troši velikom brzinom, prvenstveno zbog modernog načina poljoprivredne proizvodnje. O tome javnost ne zna dovoljno niti se o zaštiti tla vodi adekvatna briga. Iako je tlo obnovljivi prirodni resurs, obnova tla odvija se tempom koji je više puta sporiji od trenutne degradacije i gubljenja plodnosti tla. Krčenjem šuma i pretvorbom šumskog tla u poljoprivredno tlo za uzgoj komercijalnih monokultura žitarica i uljarica, koje se tretiraju kemijskim sredstvima radi što većih prinosa, poljoprivredno se tlo dovodi do stanja neodrživosti.
Upravljati poljoprivrednim tlom znači koristiti ga poput dobrog gospodara. Nekoliko je osnovnih načina za to: 1. Poticanje ekološke poljoprivrede, bez primjene agrokemikalija, uz raznolikost vrsta u uzgoju bilja i životinja, te proizvodnje hrane i prerade primarnih proizvoda na ekološki, gospodarski i društveno opravdani proizvodno-tehnološki način, uz ostavljanje najmanjeg mogućeg ekološkog otiska (engl. foodprint, footprint); 2. Primjena načela Nitratne direktive i dobre poljoprivredne prakse, odnosno zaštita i sprječavanje zagađivanja podzemnih i pitkih voda nitratima, uzrokovano intenzivnom poljoprivredom, lošom i nekontroliranom gnojidbom i unošenjem prekomjerne količine dušika; 3. Sprječavanje grabeži zemlje (engl. land grabbing), što uključuje i prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u „industrijsko-poslovne zone“; 4. Zabrana sjetve genetički modificiranih usjeva i destimuliranje konvencionalne industrijski orijentirane monokulturne poljoprivrede; 5. Odgovoran odnos prema tlu graditi u skladu s načelima integrativne bioetike i etike zemlje Alda Leopolda.

Published
2017-03-07