Slijepi u islamu

Authors

  • Orhan Jašić Univerzitet u Sarajevu, Fakultet islamskih nauka
  • Zuhdija Hasanović

Keywords:

islam, Božja objava, Predaja, komunikacija, slijepi, slijepac

Abstract

U radu smo ukratko pokušali naglasiti različitost između pojmova slijepac i slijepi u Božjoj
objavi (Kur’anu) i u islamskoj Predaji (hadisu). Božja objava i Predaja kao dva osnovna izvora
islama, a samim time i islamskog moralnog učenja, govore o slijepim ljudima u pozitivnom
smislu, no s druge strane, osuđuju slijepce, koji kraj očuvanog vida ne vide ispravno. Također
je podcrtana bitnost lijepe riječi u islamskom načinu svakodnevnog življenja i izgradnje međuljudskih
odnosa, i to osobito sa slijepim ljudima kojima je, zbog nemogućnosti opažanja
neverbalne komunikacije, i više potrebna lijepa riječ nego osobama koje vide.
Prvi dio rada posvećen je kazivanjima o Jakubu (Jakov) i Šuajbu (Jethro), Božjim poslanicima
koji su bili slijepi u jednom periodu svog života. Nadalje se govori o drugoj osobi, Abdullahu
ibn Umm Mektumu, slijepom čovjeku koji je imao posebno mjesto u svetoj povijesti, jer je
bio povod objavljivanja izvjesnih kur’anskih stavaka (ajeta). Potom je ukazano i na pogreške
pri prevođenju Kur’ana na bosanski (hrvatski) jezik, gdje je kod većine prevoditelja došlo do
pogrešnog prevođenja riječi slijepi. Naime riječ je prevođena kao slijepac. U radu su navedene
i analizirane Predaje koje govore o slijepim ljudima. U zaključku je istaknuta potreba odgovornosti,
s aspekta islama, i opreznost pri korištenju riječi u govoru i komunikaciji sa slijepim
ljudima.

Published

2013-05-15